Evo, za početak, pozdrav svima vama i jedna pjesmica za ugođaj:
Vidim, popularni su postovi sa ponekim smiješnim izvalama u razredima, pa ću i ja vama napisati koje da se malo smijete. Naravno, nije to onaj isti doživljaj kao u razredu kada netko to 'bubne' pa se cijeli razred grohotom smije.
***Škola i ostalo***
U školi je okej. Vrijeme prolazi užasno sporo od kraja praznika. Mislim da vrijeme nije nikada tako sporo prolazilo. Mislim da će nas sad zaskočiti s ispitima i ispitivanjima. Ah, da, tu je još i matura. Probna matura za sve 8 razrede. OMG. Iskreno, strah me je svih tih ispita i koliko ću znati i napisati. I ne znam iskreno što očekivati uopće od tih ispita. Svi se samo deru 'Učite, bit će vam matura i nećete znati!' Nitko ne kaže konkretno što će biti u maturi i što se može očekivati. Koja gradiva će obuhvatiti u ispitu, a koja ne. Teško da će baš svo gradivo.. Pa tada bi svega bilo previše, stvarno.
***
Sada još i srednja škola. I ne znam kuda ću upisati. Ne mogu se odlučiti i mislim da ću od tog pritiska poludjeti. Pa kako mogu u četrnaestoj godini znati što želim u životu? Što ako je odluka pogrešna i zbog toga ću se kriviti do kraja ovog mog jadnog postojanja. Poludjet ću od takvih briga, iskreno! I sada vi meni recite što je ispravno, a što ne? Zašto mislim da je svima prije mene bilo lako izabrati srednju školu i zanimanje.. Čak i ako nisu išli u školu koja ih zanima, sada imaju dobre plače i dobar posao. Što ako ja neću dobiti ni jedno? Što ako neću raditi ono što me uistinu zanima ili naći posao koji će mi biti dobro plačen. Ježim se od takvih misli svaki puta kad mi spomenu ili kada se sjetim škole. Na kraju je još i taj rastanak. U mom gradu nema srednje škole pa ću morati putovati. Makar stvarno jedva čekam da izađem iz osnovnjaka i krenem u srednju, dobijem neku samostalnost, odgovornost (naravno, s tim i obaveze) ali u srednjoj školi se mogu ponovno dokazivati, dokazati kakva osoba stvarno jesam. Dođem kao nepoznata osoba i mogu stvarati dojam kakav želim da druge osobe imaju o meni. Bit će teško u početku, to znam. Sjetim se tih svih lijepih dana u osnovnoj školi, svih tih šala, ponekad i suza, teških trenutaka, borbe za dobru ocjenu, učenja, prepisivanja i dogovaranja pod ispitima, u svoj toj neslozi ipak neka sloga, i koliko god je moja želja za odlaskom iz osnovnjaka jaka, ipak će mi ovih osam godina ostati u srcu i sječanju i svaki puta kada mi je teško ili imam one tužne dane, mogu se sjetiti nečeg iz osnovne zbog čega ću se rado nasmijati.
***Firma***
Da, 3.5. imam firmu iliti krizmu. Već mi je dosta svih tih dogovaranja i izmišljanja u vezi firme. Više ne podnosim ta stalna pitanja roditelja u vezi firme. Kuma će mi biti moja dobra prijateljica Helena. Ne znam što očekivati od toga dana i ne želim da mi ostane u ovakvom sječanju. Makar, želim da taj dan što prije prođe. Da feštam sa familijom, da se zabavim i da se odmaram od crkve, misa, vjeronauka, štrebanja svih tih molitvi i sličnog. Još uvijek nisam odabrala što ću obuči. Povrh svega sad još i to. Neke od mojih frendica već točno znaju, a ja ne.. Makar još imam vremena, ali vrijeme mi prebrzo leti. Negdje proleti tako brzo, a negdje se 'vuče' da to više ne mogu trpjeti. Dosta mi je.
**Pametne izjave mog razreda**
Na satu matematike..
Kujundžić: Znači učitelju, teoretski..
Učitelj: Da, teoretski, ti si šumina!
Vjeronauk:
Učiteljica (dere se): Vi kažete da si ja doma hram sagradim, da se tamo molim i da vas tu ne maltretiram.. ali ZNATE ŠTO??? JA ZNAM BITI GADURA...
Na zamjeni učiteljica iz engleskog:
Svi: Učiteljice, možemo u dvoranu sad?
Denis: No, učiteljice, možemo?
Učiteljica.. (smije se)
Denis: No, kaj, ova tu se samo kesi!
/nešto davnije/
Učiteljica: Što znači biti kljast? Tko je bio kljast? Pa Sava iz pripovijetke Duga, svinja joj je odgrizla ruku. Dakle, što znači kad je loza kljasta?
Bruno: To znači da loza nema ni ruke ni noge!
Učiteljica: Tko je to čeljad?
Kujundžić: Čeljad su zločesti ljudi. Ja nisam čeljad.
Evo to je to što sam se mogla sjetiti. Da, znam, nije mnogo ali.. znate kako se kaže, manje je više ili bolje išta nego ništa.. Ili tako nešto :D
Pa, moram vas pozdraviti do sljedečeg posta.
Budite lijepi, pametni, zdravi i nadam se da se ne zamarati ovakvim brigama kakvim se zamaram i ja.
Do sljedečeg posta - Pozdrav!
|