Devil Bitch

Početak novog, ružičastog sna
Obećanja, prividna iskrenost.
Sve što vrijedi pokazati istaknem.
Želiš li me ovakvu kakva sam?
Osmjeha par. Značajan možda
dodir…
Što sam ti?
Što smo MI?
Polako idi, ne srljaj….

Pritisak, forsiranje…
To nisu moje namjere.
Nježnost trebam.
Polako, bez žurbe.
Bit će možda jednom.
Kada?

Sjene ružičasto pretvore u sivo, strast
jenjava.
Zvijezda padalica.
Neostvarena želja.
Prezirem praznovjerje, kuc-kuc u
drvo.
Možda jednom…
Strah čeka da otjera san.

Kapci drveni ko prozorska
okna.
Ne vrijedi plakati.
Nije sivo uvijek crno.
Gubim niti u nijansama života.

Treba li tako biti?
Nema svatko svoj komad sreće.
Samo tati koji je oteše.
Guram sebe u bezdan iluzija u kojem
nema ljestava.

Tijelo ne sluša razum…
Baršun je grublji
morski povjetarac glasniji
bogovi lascivniji
od moje ljubavi.

Na staroj stanici davni vlak ću čekati.
Polako ćemo ići, ne srljati.

Ponovno mi u misli ulaziš, cijele noći opet ne izlaziš...

Molim se, molim da me se sjetiš,
da na mene pomisliš.

Zamišljam,
u ovoj kišnoj noći
da si tu pored mene,
ali suze polako naviru na oči
i srce mi vene
jer tebe nema,
nema te pored mene.

Sanjam,
svake noći da si tu,
da si pored mene.
Tada poželim da zauvijek traje san,
da se ne probudim na sutrašnji dan,
da zauvijek sanjam,
sanjam kako me ljubiš,
kako me voliš.

Ali jutro opet novo sviće
i dan sretan bit će,
ali opet će doći noć
i mučenje novo za mene
jer mi nema tebe,
tebe mi nema
da me zagrliš kad mi to treba.

I opet zamišljam,
u ovoj kišnoj noći
da si tu pored mene,
ali suze polako naviru na oči
i srce mi vene
jer tebe nema,
nema te pored mene.
(kopirano s neta)

Sve je bilo predivno prije nekoliko mjeseci. Osjećaj da nekome pripadaš i da netko pripada tebi bio je podešen 'na maksimum'. Ništa više nije bilo toliko važno. No sve što je lijepo kratko traje. Riskirala bih sve za taj osjećaj jer si u nadi da ćeš pronaći nešto što će dulje trajati.

Kažu da vrijeme liječi sve rane, samo previše vremena prođe na liječenje. Ne shvatiš da je nova prilika pred tobom jer se bojiš ponovnog poraza.
Sve bi bilo u redu da imaš nekoga s kim bi mogao podijeliti svoje osjećaje, nekog prijatelja.

Kad ostaneš sam, plačeš u svojoj sobi potiho da nitko ne čuje, zadržavaš jecaj dok ne ostaneš bez daha. Nema nikoga ni da ti kaže 'ma, bit će sve u redu'. Svi te napuste jer su pronašli neku tvoju manu i to je razlog zašto bježe od tebe, a možda oni imaju puno više mana koje ti smetaju. Žao ti ih je napustiti jer znaš kako je to kad nemaš nikoga.

Navečer ležiš u krevetu. Poželiš poslati nekome poruku. Znaš koliko tebe veseli kad dobiješ poruku. Uzimaš mobitel. Pregledavaš imenik. Zastaneš na jednom imenu. Dodan je nadimak 'micek'. Srce ti brže zakuca. Nemaš snage izbrisati nadimak, nedostajao bi ti u imeniku. To bi bilo nekako bez veze.

Ponekad se sretnemo na hodniku u školi, samo onda kad smognem snage prošetati. Još mu uvijek uspijeva probuditi osjećaje koje pokušavam zatajiti. Hm, pitam se kako mu to uspijeva... Samo jednim pogledom.
(to nije mojih ruku djelo,to je skinuti s neta)

Još uvijek te voolim...
Volim te..

Ey bok ljudi.

Evo da se i ja malo javim. Ovi praznici su mi se od početka činili čista dosada. Bilo je i zabavnih trenutaka, ali ništa vrijedno posebnog spomena. I tak, kod mene nema nešto posebno novo, ili ima?? Hehe, neću vam ništa posebno reći, osim da sam MOŽDA zaljubljena. I to je to… više ne trebate znati… :P


Jedva čekam da škola počne. Nova okolina,novi ljudi, mada i neke već znam, s nekima sam se
upoznala al uglavnom jedva čekam. Još nisam kupila stvari za školu, koga briga stignem…

Uglavnom provodim vrijeme svađajući se s starcima, na večer koji put otiđem do Helene il Mattea i vratim se oko 1. i to to, velim vam nema nekih velikih događaja… do sljedećeg posta… papa! Pusa… pozzz svima!

Pozdrav najdraži čitatelji, javljam vam se opet malo. Da, znam, trebala sam i ranije, ali eto...
S vremena na vrijeme napišem poduži post, makar se tada neki žale da je predugo.
I,da, hvala na komentarima, skoro zaboravih!

- - -
Prošla mi je firma, krizma - kako god želite! Bilo je super, rado bih ponovila to sve skupa - od ceremonije u crkvi do 'ceremonije' doma.. Ali okej, događa se samo jednom. Sada se mogu udati :P
Da vam malo pokažem slike haljine sa firme...
Haljina je bila sjajnog materijala, nešto slično satenu, možda i je bio saten, sa valovima na kraju sa detaljem mašne. Srebrno crne pruge.








Eto, toliko o firmi i haljini.. Neću puno pričati, nabrajati u potankostima.. opisivati detalje.. Samo sam spomenula, stavila par fotkica. Nadam se da vam se haljina sviđa.. Pošto je bez naramenica, imala sam gore i crni bolero, malo je puhalo...

- - -

Eto, kako bi rekao naš Frenky - sitno se još broji do kraja, i da, još malo i zbogom osnovnjak!
Falit će mi, naravno.. Ne mogu samo odmahnuti rukom na 4 godine koje smo proveli zajedno kao razred, s nekima sam i cijelih 8... Mnogo je uspomena prošlo kroz ovih 8 godina osnovne škole, i makar mi je drago što ću zakoračiti na novu stepenicu života, u srednju školu, jedan novi stupanj zrelosti, a još mnogo važnije i obrazovanja, ne mogu zaboraviti sve ove godine ne samo učenja, već i druženja i upoznavanja novih prijatelja...Početak ozbiljnog života, izbor budućeg zanimanja.. Jedno veliko kolo sudbine koje moram okrenuti i odvrtjeti u životu. Nije lagan izazov, zar ne? Mnogima je tako.. Mnogo djece ove godine završava 8 razred.. Mislim da je današnjim generacijama najteže izabrati srednju školu... Trogodišnju, četverogodišnju?! A zašto ne ići za čime nas vodi srce. Najgore je kada si prisiljen izabrati školu koja ti se ne sviđa, zanimanje koje ne bi htio raditi.. Najgore je odlučivati sada, kao još nezreo čovjek i neiskusan po pitanju života... Teške muke ovih dana.

- - -

Idem na prijemni ovaj četvrtak za medijskog tehičara. Držite fige svi da prođem jer stvarno želim u tu školu! Uopće se ne mogu odlučiti u koju srednju školu bih išla, što bih poslije radila? Razmišljala sam i o fizioterapeutu ali.. mislim da su to puki snovi...
I ništa, čekat ćemo rezultate, dal sam prošla ili ne. Ne želim se previše nadati, ne želim se nadati u prazno, ako ne prođem. Možda još jedna želja, a ne san. Jer ako su snovi, mogu ih ostvariti.. .Ali želje - samo željeti... Ili se varam?!

Nadam se da ću donjeti odluke za sva svoja pitanja, nedoumice.. To je ono što bih naviše htjela trenutno u životu.. Jedan od životnih ciljeva.
Želim dostići neke svoje granice. I prestići ih. Želim iznenaditi sebe.. i na kraju i biti svoja! Ne otići dalje od svojih ambicija. Želim ostati ja!
Do sljedećeg posta - Puse!

Vaša Marty

Pozdrav blogeri i blogerice, vjerni čitatelji, za početak - hvala svima na komentarima!
Znam da se ne da uvijek svakome kliknuti linkić 'komentari' i napisati nešto pametno i tada kliknuti pošalji, zahtjeva dosta posla, zar ne? Eto, pa vam se na velikom trudu zahvaljujem...

Dakle, da vam malo pojasnim naslov. SHKM Varaždin iliti Skup hrvatske katoličke mladeži koji se je održavao u Varaždinu 26. i 27. travnja! Eto, da, tu smo bili :)
Bilo je predobro i super smo se zabavljali!

Krenuli smo ujutro, 26., oko 10.. Ne znam točno vrijeme kad smo stigli na stadion, znam da smo čekali malo da krenemo pješice iz centra Varaždina. Na stadion smo stigli među prvima, čudeći se kasnije gomili koja je navalila na ulaz u stadion. Predpostavlja se da nas je bilo oko 22.000... Puno, ha?
Evo da vam malo dočaram to 'puno'. Makar ni tu nisu bili svi ljudovi još:






Mislim da je bilo oko 3 sata kada su nas počele zabavljati hrvatske zvijezde, između ostalih tu su bili: Ivana Husar i legendarni Thompson!
Mislim da za vrijeme pjevanja Thompsona... i atmosfera na stadionu:

Kasnije je još bila misa koju je predvodio kardinal Josip Bozanić. Oko pola 9 zaputili smo se prema autobusima koji su nas odvezli u župu Bednju gdje su nas smjestili kod obitelji. Eh, pa tu je malo moja sreća splasnula. Živi smijeh - Ja sam bila sa Janom, curom iz zbora (pozz Jana! :)) I bile smo smještene kod jedne stare bakice..
Kada smo došli, bilo je oko 11, spremili su nam večeru. MORALI smo jesti.. Baka je inzistirala.. Poslije večere nas je pitala da li gledamo zvijezde pjevaju i da li znamo tko je pobijedio. Mi smo rekle da ne.. Ona se je čudila što ne znamo pobjednika, jer je rekla da to ona stalno prati, a ima televizor BEZ ZVUKA i u crno bijeloj boji O_o
U jedan sat u noći nestala je iz kuće jer je rekla da mora ići gledati da li je kokoš snesla jaje.. Mah.. svašta se izdogađalo tu noć :D
Ujutro smo dobili doručak, spremili se i išli u crkvu u Bednju gdje smo predstavljali svoju župu i pjevali na misi..
Poslije mise imali smo ručak u osnovnoj školi u Bednji gdje je kasnije bila fešta - Sa fešte smo otišli do dvorca Trakošćan gdje nam je općina Bednja platila razgledavanje dvorca..
Naš dragi autobus je zaglavio na polju i morao ga je otkupavati bager, da da.. :/
Vratili smo se ponovno na feštu, imali zdravicu, otpjevali 'Falu' za župnika iz Bednje i mrtvi umorni se vračali kući..
Bio je to jedan stvaaarno dobar vikend!
Jedva čekam to ponoviti za 2 godine u Zadru!
Pozdrav od Marty i cijele Varaždinske ekipice! Mah-mah!

Evo, za početak, pozdrav svima vama i jedna pjesmica za ugođaj:



Vidim, popularni su postovi sa ponekim smiješnim izvalama u razredima, pa ću i ja vama napisati koje da se malo smijete. Naravno, nije to onaj isti doživljaj kao u razredu kada netko to 'bubne' pa se cijeli razred grohotom smije.

***Škola i ostalo***
U školi je okej. Vrijeme prolazi užasno sporo od kraja praznika. Mislim da vrijeme nije nikada tako sporo prolazilo. Mislim da će nas sad zaskočiti s ispitima i ispitivanjima. Ah, da, tu je još i matura. Probna matura za sve 8 razrede. OMG. Iskreno, strah me je svih tih ispita i koliko ću znati i napisati. I ne znam iskreno što očekivati uopće od tih ispita. Svi se samo deru 'Učite, bit će vam matura i nećete znati!' Nitko ne kaže konkretno što će biti u maturi i što se može očekivati. Koja gradiva će obuhvatiti u ispitu, a koja ne. Teško da će baš svo gradivo.. Pa tada bi svega bilo previše, stvarno.

***
Sada još i srednja škola. I ne znam kuda ću upisati. Ne mogu se odlučiti i mislim da ću od tog pritiska poludjeti. Pa kako mogu u četrnaestoj godini znati što želim u životu? Što ako je odluka pogrešna i zbog toga ću se kriviti do kraja ovog mog jadnog postojanja. Poludjet ću od takvih briga, iskreno! I sada vi meni recite što je ispravno, a što ne? Zašto mislim da je svima prije mene bilo lako izabrati srednju školu i zanimanje.. Čak i ako nisu išli u školu koja ih zanima, sada imaju dobre plače i dobar posao. Što ako ja neću dobiti ni jedno? Što ako neću raditi ono što me uistinu zanima ili naći posao koji će mi biti dobro plačen. Ježim se od takvih misli svaki puta kad mi spomenu ili kada se sjetim škole. Na kraju je još i taj rastanak. U mom gradu nema srednje škole pa ću morati putovati. Makar stvarno jedva čekam da izađem iz osnovnjaka i krenem u srednju, dobijem neku samostalnost, odgovornost (naravno, s tim i obaveze) ali u srednjoj školi se mogu ponovno dokazivati, dokazati kakva osoba stvarno jesam. Dođem kao nepoznata osoba i mogu stvarati dojam kakav želim da druge osobe imaju o meni. Bit će teško u početku, to znam. Sjetim se tih svih lijepih dana u osnovnoj školi, svih tih šala, ponekad i suza, teških trenutaka, borbe za dobru ocjenu, učenja, prepisivanja i dogovaranja pod ispitima, u svoj toj neslozi ipak neka sloga, i koliko god je moja želja za odlaskom iz osnovnjaka jaka, ipak će mi ovih osam godina ostati u srcu i sječanju i svaki puta kada mi je teško ili imam one tužne dane, mogu se sjetiti nečeg iz osnovne zbog čega ću se rado nasmijati.

***Firma***
Da, 3.5. imam firmu iliti krizmu. Već mi je dosta svih tih dogovaranja i izmišljanja u vezi firme. Više ne podnosim ta stalna pitanja roditelja u vezi firme. Kuma će mi biti moja dobra prijateljica Helena. Ne znam što očekivati od toga dana i ne želim da mi ostane u ovakvom sječanju. Makar, želim da taj dan što prije prođe. Da feštam sa familijom, da se zabavim i da se odmaram od crkve, misa, vjeronauka, štrebanja svih tih molitvi i sličnog. Još uvijek nisam odabrala što ću obuči. Povrh svega sad još i to. Neke od mojih frendica već točno znaju, a ja ne.. Makar još imam vremena, ali vrijeme mi prebrzo leti. Negdje proleti tako brzo, a negdje se 'vuče' da to više ne mogu trpjeti. Dosta mi je.

**Pametne izjave mog razreda**

Na satu matematike..
Kujundžić: Znači učitelju, teoretski..
Učitelj: Da, teoretski, ti si šumina!

Vjeronauk:
Učiteljica (dere se): Vi kažete da si ja doma hram sagradim, da se tamo molim i da vas tu ne maltretiram.. ali ZNATE ŠTO??? JA ZNAM BITI GADURA...

Na zamjeni učiteljica iz engleskog:
Svi: Učiteljice, možemo u dvoranu sad?
Denis: No, učiteljice, možemo?
Učiteljica.. (smije se)
Denis: No, kaj, ova tu se samo kesi!

/nešto davnije/

Učiteljica: Što znači biti kljast? Tko je bio kljast? Pa Sava iz pripovijetke Duga, svinja joj je odgrizla ruku. Dakle, što znači kad je loza kljasta?
Bruno: To znači da loza nema ni ruke ni noge!

Učiteljica: Tko je to čeljad?
Kujundžić: Čeljad su zločesti ljudi. Ja nisam čeljad.



Evo to je to što sam se mogla sjetiti. Da, znam, nije mnogo ali.. znate kako se kaže, manje je više ili bolje išta nego ništa.. Ili tako nešto :D
Pa, moram vas pozdraviti do sljedečeg posta.
Budite lijepi, pametni, zdravi i nadam se da se ne zamarati ovakvim brigama kakvim se zamaram i ja.
Do sljedečeg posta - Pozdrav!

Pozdrav vjernim čitateljima bloga i ponekim zalutalim prolaznicima koji su slučajnim klikom sada na ovom blogu!

Pisat ću vam o tzv. izletu u Zagreb.



Večer prije, točnije, ponedjeljak navečer ja i Leonarda tek smo se usput dogovarale o odlasku u Zagreb na cijeli dan. Preko msn-a. Nismo se ništa dogovorile niti išta zaključile pa je na tome i ostalo. Ujutro rano, nazvala sam Leonardu koja je spavala dosta čvrstim snom (xD) i onako polupospanoj joj priopčila da se pakira jer idemo u Zg. Mislim da se je razbudila odmah. Leonarda je pokupila pare, fotić, mob i ostale sitnice koje i inače vuče za sobom i našle smo se. Ukrcale u vlak - i krenule... Stigle smo na glavni kolodvor oko pola 12. Bacile smo pogled na termin za odlazak vlaka.




Prešle smo cestu i prvo što nas je dočekalo su čudni indijanci sa još čudnijim pjesmama koje sviraju. Ja i Leicha smo se samo pogledale čudno. Prvo smo morale do Bogovićeve. Nahodale smo se dosta Gajevom i Preradovićevom jer je Leonarda bila onak uvjerena di je Bogovićeva. I bila je, pa smo na kraju došle do Cvjetnog i sve 5 ali smo ju.. hm.. prošle xD




Okej - našli smo Bogovićevu i profil, Leicha je vidjela natpis na dučanu ispod prodajemo majice, bedževe (i što ja znam sve) i spustile smo se u dučan ispod profila. Ona je kupila veliki poster Evanescenca zbog kojeg je bila posebno happy. I vukla ga po gradu cijeli dan. Kad smo obavile sve što smo imale u Bogovićevoj - nismo znale kud bi sa sobom. Otišle smo do ornamenta ali nismo se previše zadržavale unutra. Odjednom smo prolazili pokraj uspinjače i Leonarda se je sjetila - Idemo gore! (stepenicama -.-) Tamo smo se poslikale, malo razgovarale i otišle do restorana na ručak. Ručale smo i opet gledale kud ćemo sa sobom. Ponovno Leonardina briljantna ideja da me odvuče u - Cinestar :D
Došećemo se mi skrooooz od Ilice pa do Branimir centra. Ali sad, što gledati? Uzele smo one male prospektiće i gledale što bi? Ona je željela Đavoljeg brijača - koji, naravno, igra kasno. Ja - Step up 2 - isto nisam imala sreće. Igra oko ponoći. Brzo smo vidjele Kronike Spiderwick, puštali su taman za 15 minuta, nismo se dugo premišljale i - otišle gledati. Uglavnom, film i nije bio baš nešto, ali nije ni bilo tako loše. Sjedala smo totalno zasipale kokicama, da, u kinu je snježilo :D..
Izašle smo iz kina - čitave :D.. I otišle do Skandala koji je imao bzvz kolekciju bez fora remena (svi svjetlucavi, bling bling :D) i lanaca, tregera s kosturskim glavama i tome slično. Pa smo brzo izašle iz njega.
U međuvremenu - dok se mi zabavljasmo u kinu - vani je počelo kišiti, a super što je i brzo stalo. Brzo smo odšetale do Importane centra u pothodniku kraj kolodvora gdje smo pregledale sveee živo. Zaljepile smo se za Shoe.be.do - Doc. Martens kolekciju, neke fora haljinice sa tilom koje bi se odlično iskombinirale na marte. Gledale očajno glupe natpise na majicama u WGW-u. Tražili posebno za gospođicu Leonardu nekakve posebne rajfove s crnom mašnicom xD
Ušle smo u DM i našpricale se tamo svim mogučim parfemima koji su imali testere. Mirisale smo - stvarno! XD
Izašle smo nakon sat vremena iz Importane centra i otišle tražiti jedan dučančić u Masarykovoj koji tamo zamislite, nije ni bio XD.. Koji prodaje baš kul stvari poput - bedževa, fora kravata, majica, remena, žniranaca, rukavica i sl.
Ušle smo u dučančić i Leonarda je zamjetila Petru. To je bio susret, stvarno. Počele su vrištati i grliti se, Leicha je stvarno bila sretna jer ju vidi.
Malo smo pričale s Petrom i otišle, jer nam se žurilo na vlak.
Sjedile smo mi na kolodvoru na klupici i Leonarda je htjela ispobati lisice koje je kupila nekome na dar ^_^
I zakopčala mi lisice i sad ih nije mogla skinuti.. zaglavio je ključ. Prolazio je par metalaca i gledaju oni i smiju se. Nekako ih je skinula i onda smo shvatile da čekamo na krivom mjestu vlak - jer vlak samo što nije krenuo :D
Požurile smo, sjele u vlak i skooooz umorne došle doma.
Ah.. i, onda, zar to nije bio jedan kul kul izlet?
Neču više opisivati - ionako napisah previše!

Pozdrav čitatelji - vaša Marty!



Sve slike su by Djevojčica.

Evo, nisam već dugo ništa pisala, pa da napišem neke nove zanimljivosti. Nisam sigurna dal' ću održavati blog i dalje, ili ću ga izbrisati... Ne znam, što vi mislite?

Od zadnjeg javljanja održala se još jedna rock svirka Nautilusa u Tinu. Bila je pomalo mirna atmosfera. U Tinu se ne može đipati i tak to, ali smo se svejedno zabavljali, pjevali..

Ostale frendice, osim mene i Leonarde koje smo jedine pjevale, su uzdisale za Nixom, plavim bubnjarem iz Nautilusa uz komentare poput: Jooj, pa on je lijepi, zakaj su njega stavili skroz otraga?!.. XD i tak to...

Evo vam par bisrečića te večeri:

Niđo - A kaj...cure...ovaj..vi tu niš ne pijete?
Leonarda - Niđo, častiš?
Niđo - (sebi u bradu) spkgjodshosthoshn

Bend stane, tišina..
Tin - A sada... nešto što svi znate!

Zadnji set sviranja, Niđo bez glasa...
Niđo- Evo...ovo mi je.. najteži dio u karijeri.... ....
Tin - (prekine ga) - Pih, karijeri..hahahhahah buhahaha...

Počeli su i Uskršnji praznici.. Pomalo je doma dosadno, ali ne kažem dosadno u smislu da mi fali škola, nego ljudi su čudni i nitko nigdje ne izlazi.. Svi su se zatvorili u kuće i bulje u msn..

Evo danas uz promukli glas, bolove u grlu i nogama pišem post.




Jučer je bilo fenomenalno. Roditelji, naravno, nisu me pristali pustiti na koncert, ali uz nagovor Leonarde evo vidjeh i ja svijeta :DDruštvo se skupilo već maloprije 19 sati.. Kratki pogled u bekstejdž :) i svi su bendovi vec bili spremni.
Prvi je nastupio Otpor (ne Otpad xD) i malo zbunjeni došli na pozornicu.. Pjevač se čak ispričao zbog nepripremljenog govora jer je ipak bio humanitarni i koncert je počeo!!!
Skakali smo, derali se, vrištali...
I tak poslije par pjesmica Otpora pogodite tko je došo na stejdž???
NAUTILUS.
Weee
Skakali smo, derali se, vrištali puta 2. :D
Boljele nas noge.. :(
Otišli kupiti sok. I onda smo opet skakali. Boljele nas noge.
----
Na red je došao jadan redar. Jadan. Pozz redar!
Morao je paziti da se ne šuljamo do bekstejdža i da ne hodamo po školi. Pa smo mu ja i Leonarda bježale i skrivale se. I smijale. Jadan. Pio je something i prčkao po mobitelu. Jadan. I lovio je mene i Leonardu. Jadan.
Bilo je vruće od skakanja.
Išla sam izvidjeti što se događa na pozornici jer se rulja izgurala skroz naprijed. S Leonardom sam došla do zvučnika skroz u kutu i za nagradu dobila šok terapiju od Niđe. Zločesti Niđo se baš u tom trenutku zaderao na mikrofon. Zločesti Niđo. Fuj to hoda!
Niđo je na koncertu dobio krila i letao po školi. Tinov jezik je bio u ustima njegove cure. Nixo i Foxy su se zabavljali međusobno... XD (nisam mislila biti potencijalno perverzna)...XD XD XD
Što reći..bilo je KUL!
Pozzek ljudi...

Vračanje na isto. Plakajući noćima zbog njega, puka obečanja da neću više gledati, misliti, voljeti... Vratilo se. Poput hladnog vjetra upila mi se u kosti ona praznina onog dana kada sam ga 'prestala voljeti'. Nisam. Vratila se je i vatra u mojim obrazima na njegov pogled. Riječi bez zvuka na pokoji njegov slučajan dodir ili riječi upućene meni.
Preteško je voljeti.

Znam li što je ljubav? Mislim da mogu odgovoriti potvrdno na ovo pitanje.
Ne znam iskazivati emocije jer ne znam što je ljubav?Znam. Zašto me toliko boli neuzvračenost da moja bol izvire i preljeva se u kristalnim slapovima niz moje lice?
Ne osjećam ljubav jer je ne poznajem? Znam. Ne poznajem ljubav. Ali zašto onda osjećam sve posljedice, one boli i muke koje proživljavam kada gledaš ono što nisam ja? Kada voliš ono što nisam ja? Kada nisi samnom...

Ljubav.

Nosim je. I znam da bih učinila sve za tebe. Podnjela i ove patnje koje mi neznajući nanosiš. Boli iznutra koje cjepaju moje srce. I one kristalne slapiće koji se slijevaju s vremena na vrijeme - znak slabosti na one boli, očituju se izvana.
Jer ja te...
Volim.

Evo... dobila sam priliku napisati post na tuđem blogu!
Da, da... istina je... ovaj post ne piše Martina nego ja! haha!
znam, sigurno se pitate tko je taj ili ta "ja" ali to vam ostavljam da odgonetnete tijekom čitanja posta!

Naša Martina je otišla na neplaćeni godišnji u Portugal! HEJ! da ti nije palo napamet! spusti mobitel! nemoj joj smetati! žena se hoče odmoriti a ti tak'! jooooooooooooj!

Da, znam kako ti fali šta je nema, al za utjehu uzela je laptop sa sobom, a znamo da je Portugal razvijena zemlja pa kao i Hrvatska, jedna od rijetkih zemanja koje imaju telefonsku vezu, pa naša sretnica ima internet, a to znači da ima i MSN!!!!!! (evo vam prigode da ju pitate kak joj je!!!)

Tinchy je poprilično dobro! Ok, malo joj je dosadno, al dosadu ubija ugodnom šetnjom prelijepim Portugalom!

sve vas lijepo pozdravlja i želi vam da i vi odete malo u toplije krajeve sad dok ne dođe ljeto!!!


NAGRADNA IGRA!!!!!
pitanje.... Tko je osoba koja je pisala post!
POMOC!!!!
(žensko je, luda je, malo smotana, ima kratku smeđu kosu, ime joj počne na H, puuuno ljudi ju nevoli, svi imaju dojam da je umišljena a ona tako zapravo skriva svoju nesigurnost, njeno ime se sastoji od 6 slova!!!)


H _ _ _ _ _ !!!!!!!!!

vidite da nije bilo teško!

Otkad je počela škola, život mi je ušao u kolotečinu. Svako jutro jednako buđenje, za 2-3 minute razlike na satu... Uvijek isti ljudi, ista škola, isto mjesto, isto vrijeme... Sva sreća da se svaki dan ne zove ponedjeljak, jer se tako čini, sve jednolično. Ove dane u školi, hvala Bogu, nemamo puno zadaće i učenja. Dobro, našla se je tu i matka i kemija, ali ništa drugo. Ona velika navala ispita još nije došla i samo čekam tjedan bez zraka, samo učenje - a znate da ja nisam jedna od tih, da visim za knjigom cijele dane. Štreberima je taj tjedan Božje poslanje....

U ljubavnom životu se ne događa ništa posebno. Zahvaljujući roditeljima, propustila sam jedan veliki rođendanski tulum gdje bih GA sigurno vidjela, možda pokrenula priču s njim - u svakom slučaju, barem mu bila blizu. Ali ništa - HVALA MAMA, HVALA TATA!!!

U utorak su maškare i u našoj školi. Sva sreća da su se naši sjetili da taj dan i za nas postoji! Bit će ludo...Par cura iz našeg razreda se dogovorilo da će se obuči ludo i našminkati - uglavnom - ludorije cijeli dan. Skraćeni su satovi, dakle, taj dan se ništa ni ne radi. Leonarda će poslikati pa uploadam slike odmah!!!...XD..A možda padne i koja lova taj dan...

Bliži se valentinovo...Uglavnom, ja sigurno neću dobiti ništa, i ako dobijem, želim 'to nešto' samo od jedne osobe... Koja će vjerojatno valentinovo i prespavati..Možda ga, hm..obavijestim uz porukicu da je ipak to dan za ZALJUBLJENE....

Već računam kolko je još ostalo do mojeg 18 rođendana...Uff...A još puno.. :(...Počet ću zaokruživati, tj križati dane na kalendaru..moram nabaviti kalendar par godina unaprijed i debelim markerom zaokružiti dan mojeg 18- tog roćkasa!!!!! WEeeeee...Oh, yeah :D

Nikako da se onako, za pravo razbolim. Svi u gripama, a ja i Leonarda vječito u školi. Na dan žena, Hanuku...*MADAGASKAR XD*...
U razredu nas je samo 11 bilo danas. Tišina i mir...Uff... Pomalo je freaky...

Obuzela me groznica maškara... *shock*

Bježim ja sad..

Voli vas vaša Marty....

Svi zaljubljeni i sretni a ja u k**** mislim zar mora postojati to Valentinonvo za zaljubljene zašto ne postoji dan za same....
Kada bi možda imala dečka(možda bi valentinovo bio sretan dan za mene ili ne ) kvragu i sve,ovaj tjedan bio je jebeni svi su nabrijani i tak,danas sam dobila poklon za ročkas,HVALA,Pisali smo ispit iz matke koju nitko ništa ne razumije,halo koordinate,pa što će mi to u životu i korijeni i ta sranja....
Najgore mi je kad vidim u novinama kad se netko ubije sa 15 godina i onda svi piatju a zašto se je ubil,halo zar samo odrasli imaju problema imamo i mi mladi,dođe mi da se bacim sa neke velike zgrade,ali se ipak predomislim i žao mi je što više neću vidjeti simpu koji mene uoče ne primjećuje.....
Ah,,takav je život za nekog bolji za nekog lošiji za mene je ovaj drugi...
pozzz
do slijedećeg posta ako će ga biti,i ako će biti mene...
pozz

Hy...
evo mene opet......
dosado mi je....pa evo odlučila napisat post...iako neznam o čemu da pišem.....
da još malo i škola...mislim tko se još veseli školi.....NITKO....
da bar učitelji u ponedeljak štrajkaju ili da je velika oluja i na školu se zruši bor koji je onak i ovak već jako star....
nažalost,ni jedna želja mi se neće ostvarit
e da u subotu je djeljenja glasova na probi,,ne... ja znam da sam alt i točka. kakvi glasovi ,kakvo dijeljenje...halo....
ali ja možda nebudem išla i jako mi je žao jer je Tonka rekla da se nebudem izvukla...kvragu....
ah sve zbog nekih koji hoče to vražje djelenje i to oni hoče koji uopće neznaju pjevati a kamo da znaju što je alt ili sopran,ja neznam što oni rade u zboru,ali Tonka nije takva da ih izbaci,mislim ja neznam pjevati ja to priznam ali neki ljudi drže do sebe i vele da oni pjevaju a nemaju tri čiste,,,mrzim takve ljude.....
e da naučila se ja plesat trokorak......joj........napokon,još samo da usavršim dvokorak....i sve 5....
netko mi jako fali...ali nećemo o njemu....
e da hvala na tolko komova.....tnx...
evo i kraj....
pusa svima....

Moja vrata od sobe:



A sada unutra:









Mislim da bi to bilo sve...
Hvala puno na komovima, stvrano se dragi...
volim vas sve...
u mojem životu ništa zanimljivog se ne događa osim što sam još uvijek zaljubljena u N_ _ _ _ _
ajde ja uživam u ljubavi...
POzZZzZZ